Previše je tamno ovdje
Odakle početi kada sve krene nizbrdo? Kada se osjećate kao da se zidovi prostorije priblizavaju. Polako vas pritiskaju i lome sve u vama. Kako im umaći?
Pokušala sam da trčim kroz život. Hitro i spretno, ne osvrćući se i ne zapinjući. Kao puma. Neuhvatljiva. SVe je bilo isplanirano, znala sam gdje sam i koje su mi mogućnosti. Neforsirajući, živjela sam u svojoj spontanosti i uživala u hroničnom neredu i kreativnom haosu.
Niko mi nije rekao da će sve moje ambicije da zamjeni najveći ljudski neprijatelj, najgora boljka koja moze da obuzme osobu, strah.
Neobjašnjivi, neprijatan košmar koji me prati kao sjenka. Ubija svaku pozitivnu iskru koja naiđe. Guši me i lomi. Baca svoje čini na mene i ja kao bespomoćna,ranjena zvjer, padam.
I prije nego što sam se osvjestila postala sam robinja sopstvene nemoći. Vezana za dno. Dugo sam se trudila da ignorišem da nastavim sa životom vrijednog i dobrog studenta a još boljeg partimanijaka, klovna i alkoholičara. Znam, ne zvuči vrijedno ni malo. Ali vjerujte, jedina stvar koja me držala ovih par godina su ti izlasci, druženja i pijanke na kojima sam mogla da otvorim ventil i da puknem kao balon od onih jeftinih zvaka koje ti se raspuknu po faci. Taj ventil je zatvoren. Kao neko ko je veliki filantrop i humanista, počela sam da bježim od ljudi, da se krijem u intimi svoje sobe i čitam. Sve one stvari u kojima mogu da se izgubim. Da ne razmišljam. Da nemam više jedinu osobu na koju sam uvijek mogla da računam, sebe. Strah me. Da sam glupa. Debela i ružna. Bolesna. Luda. Sebična i agresivna. Bezosjećajna. Možda i jesam. Postala na putu.
Ne znam da li je to samo period. Nesnađenosti. Neke samoće. Uvek sam sanjala da nisam sama. A jesam, čitav život. Ali nikada se to nije projektovalo ovolikom prazninom. Nepopunjivom. Možda jer sam inače bježala u nauku, to mi je bar nekada išlo, nekada sam mogla danima da joj se posvetim, da ne spavam, samo čitam, crtam, istražujem. Sada nisam u stanju da učim duže od 20 minuta da ne pogledam u telefon je li me se neko sjetio i da li će možda nešto da se desi u mom životu. Da pokrene talas nekih emocija,